Marte Meo program – bilješke jedne mame

Autor: Vedrana Grgić

Moje bilješke s predavanja (nisam stručna, samo sam mama koja prati predavanje i pokušava primijeniti naučeno).

1. PREDAVANJE

Danasnja tema je bila – čekanje
Kazes nesto, pa daš priliku djetetu da odreagira.
Mi cesto zurimo i ne damo im priliku da isprocesuiraju rečeno…. viđeno
A treba ih pratiti u njihovom ritmu
Radimo stvari umjesto njih Govorila je i o nacinu na koji im je uređen prostor. Ne zatrpati ga s previse informacija. Nego mora postojati cista ploha na kojoj se moze odraditi igra… radnja Polozaj tijela djeteta mora biti takav da moze pristupiti predmetu i pokusati ga uhvatiti s obje ruke. (Ako ne moze, onda se postavljas tako da pomazes, ali ne na nacin da nosis umejsto djeteta. nego njegovim rukama)
KAKO KOMENTIRATI PROCES
Kod komentiranja sto se radi, treba govoriti precizno… istinu.
Napr. zajedno nosimo predmet po sobi. A veci dio tereta ja nosim,a dijete je naslonilo ruku na predmet. Treba reći: “Naslonio si rukicu”.
TEHNIKA PARADOKSALNE INTENCIJE
Bilo je govora o obrnutoj psihologiji.
Primjer djeteta koje se ne može izraziti pa napr viče. Ili radi nešto što i njega boli.
Ispocetka su roditelji skakali: “Pazi, boljet ce te!”, Dijete ne prestaje s radnjom.
Onda roditelji okrecu:” Viči jače. Hajde….” Dijete smanjuje raditi sto je radilo.
Psih.kaže da je takav pristup obrnute psihologije dobar. I sada to treba popratiiti opisivanjem njegovog stanja. “Vičeš. Vidim da si ljut..” ili “Vidim da te nesto muči”. .. (“daj da ti pomognem”)
Od pocetka frustracije do totalnog pucanja ima međufaza. Tu se moze djelovati
Vracamo se i na pricu o dijagnozama i simptomima. Ponekad zbog dijagnoze očekujemo određeno ponašanje. Ili simptom.. A možemo ga usmjeravanjem mijenjati.
Marte Meo radi na potencijalu djeteta. Na potencijalu komunikacije.
FAZE PROŽIVLJAVANJA 
Tri faze proživljavanja koje svatko od nas ima:
1. adrenalin
2. dopamin
3. opustanje
Dijete u igri bi trebalo imati sve tri faze.
Treba pripraziti da se djetetu da dovoljno vremena za sve tri faze.
Ako nema 2. i 3. to stvara frustraciju. I ne uci mozak da se “napije” kemijom dopamina i “opuštamina”

2.PREDAVANJE

1. Pripremi dijete na akciju
nema natezanja s djetetom, nema borbe i nagovaranja. Nego jasnim glasom i preciznim informacijama das do znanja sta ce se raditi
2.pogled oči u oči i opisujes mu/joj sto će se raditi i sto se događa
imas krajnji cilj do kojega treba doci. Ako dijete skrece, ne ignoriras sto ti pokazuje, iskomentiras, otpratis, pa ga kroz to povedes natrag prema temi
ZRCALNO LICE
3. U slucaju da place ili se veseli potrebno JE IMENOVATI EMOCIJE. Ne skretati paznju s emocija, nego dati vremena da se emocija imenuje, prozivi,a onda nastaviti dalje s radom
“Vidim da ti je tesko. Znam da ne zelis vjezbati,…”
Treba objasniti, pokazati sto ce se raditi. “Uzet cu ti ruku i napraviti to i to”.
pa uzeti djetetovu ruku i napraviti sto treba
Emocije se imenovanjem osvjestavaju. To je kognitivna kontrola. Pa se tako lakse rjesavaju. Čak i ako dijete nije verbalno, bit ce sigurnije i u sebe i u mamu jer dobiva potvrdu da se njegovi osjecaji (čitaj “dijete samo”) cijeni
Pokazujes mu da ima emocionalnu podrsku.
I starijoj djeci treba OPIS EMOCIJA, a ne skracivanje postupka.
(imajte to na umu s vrticancima i skolarcima)
Treba (kroz dan) imenovati i svoje i djetetove emocije.
Posebno ukazivati i na POZITIVNE EMOCIJE. (danas mi je dobar dan. sretna sam jer…)
OSNAŽIVANJE
Dijete nesto mora napraviti. Kada pogrijese, ne osjecaju se dobro.
Moramo im primjerom pokazati kako se prolazi kroz to stanje.
pokazujes na sebi i na svom primjeru ne tako da sad tu stojis i drzis predavanje “tako ja… “, nego kad se tebi dogodi situcija pogreske, onda imenuj svoje stanje (Tuzna sam jer mi smjesa za palacinke nije uspjela),
Izgovori sto ces napraviti kao rjesenje.
“Sutra cu pokusati ponovo””
ili
“Idem ispocetka”…
ČOVJEČE NE LJUTI SE
Igre s pravilima su dobre za uvježbavanje emocija.
Nitko ne voli gubiti.
Pohvaljuje dijete kada dobiva. Krivo sam napisala. Opisi djetetu situaciju u kojoj dobiva, a pohvali rad, trud.
Pomozi proći kroz emociju kada gubi.
Ako je veci dio igre frustracija, nađi uzrok. Napr.
neko dijete ne moze izdrazati “covjece ne ljuti se” sa 4 figure – predugo je.
onda smanji na 2.
Kada savlada gubljenje/emovije/duzinu igre/koncentraciju s 2 figurice, sljedeci put uvedes 3
Moramo s djetetom ići kroz emocije
Vazno je dijete nauciti PRIORITETE u životu
i PROĆI KROZ EMOCIJU
da se ne dogodi kasnije da u 1.razredu sjedi i place zbog “sitnica”
Vlastitim primjerom pokazati djetetu da se ne treba ici u ekstreme s emocijama
SMAAANJI DRAMU
Kada se prorađuju emocije, kada se razgovara, kada pratis dijete onda su faze
– nesto se dogodilo.-
PROMATRANJE DJETETA .. ČEKANJE da procesuira.
SLIJEDITI dijete opisivanjem, IMENOVANJEM EMOCIJA (dajemo emocionalnu podrsku) ČEKAŠ
KORISTI ZRCALJENJE (LICA) I POGLED OČI U OČI
Slijedis ga i kada radis A, ono zeli raditi B, obratis mu paznju da vidis da hoce B, malo se time bavis,pa se polako vracas na A.
Ako se dogodio neuspjeh, utjesis “Sutra ce biti bolje… trudio si se.-…. bla bla.. imenujes sta je bilo dobro…”
Svi bolje uce kada su nam EMOCIJE DOBRE
Spremamo se za van,a dijete odbija. Što sada?
BITI STROG? NE.
BITI JASAN!
NE uvlači se u rasprave sa svojim djetetom
Ako ne radi ono sto smo planirali, pa plače.. negoduje… provjeri je li ti nesto prije promaklo.
– fizicke stvari (gladan je, zedan je, spava mu se…)
– ide na mjesto gdje se dogodila trauma (primjeti je na vrijeme i rijesi traumu kada se dogodi)
– pripremi dijete na vrijeme na odlazak tamo – pripremas razgovorom, najavom…
– provjeri sto cu ti OČEKIVANJA
vodi prema cilju – “idemo tako i tako .,… tamo i tamo…”
ako place onda opet imamo ciklus prepoznavanja i imenovanja emocija.. utjeha.. kroz to pokazujes da ima emocionalnu podrsku.. idete prema cilju
ZAŠTO DIJETE ODBIJA?
– RAZVOJNI PRKOS
– ZBOG NEČEGA ŠTO GA MUČI
Ne prejudicirajte razvojni prkos. A razvojni prkos nije prkos roditeljima.
Te faze su osobne, djetetove. NE uvlacite se u svađe, nadmudrivanja i rasprave s djetetom.
Kod opisivanja emocija “ZLOČEST SI”, nije opis emocije, nego osuda
Opis emocije je “Ljut si?”.. ” Vidim da si ljut”…
Ako se uvuces u RASPRAVU, uvlacis dijete u proces ODMJERAVANJA SNAGA
A to nije ni dobro ni pozeljno
Tako se bavimo sukobom, raste napetost. Radije odaberi da se ti kao roditelj smiris, pa vodi. Ili odgodi razgovor /akciju.
A u međuvremenu PRATI EMOCIJU; IMENUJ….
ISPECI, PA RECI
Promatrajte se gdje “dolivate ulje na vatru”.
Ako dijete voli strukturu, jasno postavljen raspored… onda micanje iz tog rasporeda, automatski dijete uznemiruje,
Onda odradi sve sto po rasporedu treba, pa ubaci 1 novu stvar, a ne odjednom puno promjena rutina.
OSTAVI VRIJEME ZA REAKCIJU
Jačaš samopouzdanje djetetovo na naoko banalnim stvarim
Oblacis ga. Ponudi 2 vrse odjece.
Pitaj i pusti neka odabere. (Ne mora biti verbalno)
Mi smo njihov glas. Pratis reakcije tijela…. pa imenujes.. “Sviđa ti se crvena? … daaaaaaaa….. onda cemo obuci sto si odabrala”..-. obuces.. izgovoris da je dijete dobro izabralo.. pohvalis izbor
ZRACALJENJE S LICA U SVOJ MOZAK
Ako ti je lice mrko, nesvjesno ga drzis mrkim ili mu pustis da bude mrlko, onda mozak cita mimiku lica, primi info da zelis mrko emotivno stanje, pa priremi kemiju za ostatak tijela.
koja se razlije po tijelu i cijelo tijelo postane mrko
Za taj proces treba 90sekundi
Mozak se moze prevariti tako da se nasmijesis, čak i ako ti se ne smijesi.
ČIME SE GRADI DOBAR OSJEĆAJ.. ČIME SE ČOVJEK OSNAŽUJE?
Dobro obavljenim poslovima
Dobrim osjecajima
Čineći dobro (drugima)
poticite to kod djece koliko god “nesposobna” bila
moje razmisljanje:
Izlazimo iz kuce i netko treba ponijeti torbu.
“Jelena, molim te uzmi torbu.” je dovoljno curi od 11 godina. Jednostavno je uzme
“Tko je naaaaajači od nas neka uzme ovu torbu”… poticaj je 6-godisnjem djecaku.
Ako njemu u ovoj razvojnoj fazi kazem da bi trebao ponijeti torbu – najcesce je nece uzeti. “ne da mi seee.. zasto uvijek jaaaa…”
I onda ti krene po glavi “Vidis kako nema empatije prema meni koja nosim sve… ” ” Mali , neodgojen si.. ” ” Dijete. nezahvalan si..”
bla bla
Ako igras njegovu igru Betmena, naucit ce se nositi torbu, a kada je ponese i donese do auta, onda pohvalis jer je jak. I jer je pomogao mami. I da mu hvala jer vodi racuna o drugima
Tek tada cuje i druge pozitivne aspekte nosenja torbe.

 4.PREDAVANJE

Ako nas roditelji nisu učili podupiranju, onda nam to nije automatska radnja i trebamo je osvijestiti i naučiti.
Kada radiš po automatizmu vraćas se u početno stanje koje je naučeno u prve tri godine života.
Tu nam je odgovornost da pripazimp sa svojom djecom. A ako su stariji da “popeglamo” krive obrasce koje smo im usadili.
Mi moramo biti POMAGAČI svojoj djeci.
Posvijestite koliko prihvaćate simptome neke bolesti ili sindroma kao istinu i očekivani budući razvoj stanja.
A NE MORA tako biti.
Primjer Sve je više Downovaca koji studiraju.
Snimka koju smo gledali.
Mama odlično vlada elementima komunikacije.
1. Ima najavu početka
“Evo te sad!”,nakon sto ju je posjela.
2. Pokazala joj predmet interesa (čarape) i verbalizirala djetetove misli ” Aaaaa, imam čarape iz snova”.
3. Ponavljanje.
Nekoliko puta to izgovorila
4. Čekanje
Cekala djetetovu reakciju
5. Uključila se pokazivanjem svojih čarapa i komentirala gdje dijete gleda.
“A vidi mamine šarene….”
6. “Vidiiš?” … upit i skretanje pažnje.
Dijete širom otvara oči
7. Mama je mijenjala ton govora i boju glasa.
Visoki ton….privuce paznju
Nizi ton.. upisuje informacije
OBAVIJEST, PONAVLJANJE, EMOCIJA
STRUKTURA RADA (POCETAK..SREDINA..KRAJ… komentirajte sve faze i dajte vrijeme da se odrade i osjete)
IMENOVANJE TJ VERBALIZIRANJE RADNJI I EMOCIJA. I DJETETOVIH MISLI
PONAVLJANJE
POTVRĐIVANJE
DAJ TOPLU EMOCIJU
Problem u obje snimke koje smo gledali je neadekvatan položaj djeteta
Nije podržano sjedenje (hipotono dijete pada), položaj za stolicem napr ima previsok stol pa su rukice zarobljene (lakti previsoko naslonjeni ma stolic)
PRIPREMITE ADEKVATNO MJESTO RADA/IGRE
PLANIRAJTE da se radnje mogu završiti
Otvaranje kutije
Odlaganje poklopca
Uzimanje stvari iz kutije i odlaganje na stol
Odlaganje kutije
Rad s predmetima iz kutije
PREDUVJET dobre komunikacije je da vas dijete moze gledati u oci.
Pitajte svoje Bobath terapeute da vam korigiraju polozaj rada s djetetom. Dok sjedi… stoji…
Osigurati SENZORIČKI dobre uvjete rada.
Osloboditi rukice od rukava.
PRAĆENJE djetetove igre
Očekujemo da će napt puzzle slagati kako treba. I tome ga zelimo voditi. A dijete je u sklopu 2 puzzle uocilo i slozilo oblik.
Odmaknite se od puzzli i pogledajte sto dijete radi.
“Ahaaa, slozio si pravokutnik…”
Izgovorite to i pohvalite.
“Bravo, dobro si to uočio”.
POHVALA treba biti konkretna.
Ako slabije koristi jednu ruku poticati korištenje te ruke nuđenjem akcije, dodirom, ljubavlju prema toj ruci, pohvalom jer je odradila posao.
Pripazite na svoje lice i drzanje
Visoka ramena, stisnuta usta jer dijete nije odradilo ocekivamu radnju ravno je kritici.
Osvijesti sto dijete moze i potakni za napor (i uspjeh) vise.
Otvaram kutiju… zajedno otvarano kutiju… ti otvaras a ja malo pomazem.. ti otvaras kutiju potpuno samostalno
Komentar prati radnju. Mora se reci istina
Ne zadruavajte se predugo na istim igrackama
Provjerite je li neka igracka intelektualno savladana a da je fizicki zahtjevna
Ako frustrita dijete a zelite napr da fizicki vjezba ruku, mijenjajte igracku
Igra moze biti intelktualni zadatak, a fizicki daj nesto drugo gdje se koriste 2 RUKE. JAKO JE VAZNO (SIMETRICNO) koristenje obje ruke.
Vuci, guraj,potezi, rastezi…
Ako se pojavljuje novi oblik…radnja… koristi novu istinitu riječ. Ne povlađuj bebici u djetetu.
Dok dijete razmislja, NE RAZBIJAJTE mu koncentraciju podpitanjima ili skretanjima na nesto drugo.
PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI
Prebacujte polako odgovornost na dijete. Kada osvijesti da je Vojta korisna za njegovo tijelo, preuzina odgovornost za vjezbanje.
Hranjenjem uz tv se mice fokus sa hranjenja. Samim time i odgovornost za jedenje.
Najveci MOTIVATOR za pokretanje je OSJECAJ USPJEHA.
Ukazujte na uspjesno savladane korake u nekom procesu.
DOPUSTI djetetu da ZAVRŠI radnju
DOPUSTI da UŽIVA u uspjehu.
Pa zavrsi radnju i idi dalje.
Zamka pametne djece koju se pretjerano hvali za banalne zadatke je da ocekuju pohvalu za … sve banalne zadatke.
Pripazite na to.
TEPANJE NIJE PODRŽAVAJUĆI ton razgovora s djetetom.
Tepanjem se dijete “omamljuje”.
Kvalitetna priprema čovjeka/roditelja na ono što te čeka ide odgojem iz kuće.
Prati obrasce svojih roditalja i svog ponašanja i mijenjaj što treba.
Kada dobiješ dijete s p.p. prolaziš proces žalovanja jer ti je “umrlo” zdravo dijete koje si očekivala.
Pored inkubatora MORAŠ imati veliku snagu kao mama. Zbog djeteta.
Vremenom se čovjek navikne.
Podrška okoline je važna. Ako je nemaš, oslanjaj se samo na sebe.
MM – pozitivni pristup svemu, čak i ako si sama.
Što radiš samo za sebe? Što te puni?
Naučeni smo da se uloženi trud vidi. A kod naše djece treba dugo čekati na pomake. To može srušiti motivaciju.
NAUČI ČEKATI.
DAJ DJETETU VRIJEME ZA REAKCIJU. Posebno dok se nešto s njim radi.
Naše tijelo ima u sebi “struju”. Treba mu vrijeme da se popale kanali. Da se automatizira rad.
ZATO treba UPORNO VJEŽBATI i STIMULIRATI MOZAK.
Kada dijete samo regira ili nešto napravi, to mu se upisuje u mozak.
Daj mu priliku da osjeti uspjeh i da uživa u njemu.
“Pa ti mene gledaaaaaaaš.”
POTICATI, a NE OGRANIČAVATI.
DATI PRILIKU.
Pitanje:
Penje se uz stepenice. Mi se bojimo.
Odgovor:
Stani iza i govori:
“Dižeš lijevu nogu. Taaaako. Spustio si je. Bravo. Sada desnu. Još malo, još malo.. Odlično! I desna nogica je uspjela zakoračiti….”
Time djetetu daješ opis stanja, ohrabruješ i mičeš svoje misli sa straha.
U procesu učenja ne ucjepljuješ strah nego ohrabrenje. TO se upisuje u mozak i psihu djeteta.
Ako se bojiš, imenuj sebi čega se bojiš. (ne djetetu. 😀 )
Provjeri je li ljudima lijepo/ugodno uz tebe. Što širiš oko sebe.
Pa se mijenjaj ako treba.
NAUČI dijete PRETRPJETI BOL.
Protrljaj udareno mjesto…
Stavljajte i sebi i djetetu MALE CILJEVE. MALE KORAKE.
OPUSTI SE
Kad dijete plače OPIŠEŠ stanje. “Plačeš.”, a NE pitaš “Zašto plačeš?”
Kad se smiri ulazimo u to.
Ako kaže “Pao sam.”, ne ideš s novim pitanjima nego ponoviš “Pao si?”
Ne ispituj ako ZNAŠ da NE može odgovoriti.
UVJEŽBAVATI:
Imenovanje stvari
Gledanje
Čekanje
Slijeđenje djeteta
Vođenje
Imenovanje radnji
Imenovanje emocija
Uzmi 10 minuta i vježbaj SAMO 1 od tih stvari. Tako se dođe do automatizma.
Gledaj snimku bez tona i vidi što bi mogla mijenjati.
Pr.
Dijete palo i zapelo ispod kreveta nogicom.
Ne skači i ne paniči.
Nego mirno priđi i dok prilaziš NAJAVI: “Evo mama dolazi. Nešto se dogodilo? .. Uzet ću ti nogicu i lagano je izvući…. “
Plače ljut. Pokušaj dodira:
“… Evo tvoja mala ruka. Sad ću je dotaknuti. … Oooo… Ne voliš da te sada diram? … Dobro. Evo
neće mama.”
Tuta, hranjenje…
Paziti na PRAVILNO POZICIONIRANJE DJETETA. Previsok ili prenizak stol.. nije dobro.
Sjedenje na wc-u – osigurati stabilano sjedenje. Podmetač pod nogice. Noge pod pravim kutem.
Sve najavljivati. Ne navaljivati
UVOD u hranjenje:
“Evo žlica… evo posuda.. stavlja mama na stol…”
ZDRUŽENA PAŽNJA
Zadobivena pažnja. Sjedni nasuprot djeteta da se dobije združena pažnja na tanjur.
opisuj hranjenje….
Žlica hrane, žlica ljubavi. ❤
“Sada ću ovo.. evo stavila sam… sada ćeš ono… evo uzela si…”
NAJAVLJIVANJE I OPISIVANJE RADNJE
Sve najavljuj, pa onda i opisuj radnju jer se tako razvija i unutrašnji govor.
NE OBRAĆATI SE DJETETU SA “MI”.
Volim te. Cijenim te. TI si to napravio.
Ti si piškio. NE “ja”. Ne “mi”.
Ako imate više djece, drugo dijete MORA dobiti svoje vrijeme i NEPODIJELJENU pažnju SVAKI DAN.
NITKO NIJE CENTAR SVIJETA.
Daj djetetu SOCIJALNU POHVALU.

MARTE MEO PROGRAM

https://www.martemeo.com/

POPIS CERTIFICIRANIH MARTE MEO DJELATNIKA U REPUBLICI HRVATSKOJ.

LITERATURA:

HRVATSKI JEZIK:

Prirucnik_Projekt_Cjeloživotno_slušanje

ENGLSKI JEZIK:

https://www.martemeo.com/EN/webshop/TheMarteMeoProgramforAutism2ndEd/

https://www.martemeo.com/EN/webshop/martemeobasicmanual/

https://www.martemeo.com/EN/webshop/MarteMeoDevelopmentalsupportforchildrenandadultswithdisabilities/

 

Komentari su isključeni.

Pogoni WordPress.com.

Gore ↑

%d bloggers like this: